selo Djakovići online
Nagizdana i spokojna ona na mene ćeka,
moja rodna Gruda mjesto mog porijekla.
Foto Albuma
Fotografija ima tisuću riječi, stoga otvorite foto albume i pogledajte slike.
Ako ste slućajno zalutali, ili namjerno došli na stranice ovog sajta, zastanite malo da vidite, šta ima novoga na Djakovićima i šta ima da kažu ljudi koji vole svoje selo. Jer, selo se može voljeti isto kao i ćovjek, kao domovina i narod. Nadam se da vam je drago vidjeti naše selo na Internetu, kojem možete pristupiti u svakom trenutku i kad god ga se zaželite, a ono vam u mislima. Obećavam, za vas će zauvijek biti ovdje i bilo bi mi drago da bar za trenutak osjetite djelić zavićaja. Nažalost, ne mogu vam doćarati mir i tišinu našeg sela, pogled u vedro nebo, miris prirode, okus materinog kruva, okus vode iz vaše ćesme, smijeha i vike po selu,....
Svrha ove web stranice pred vama je podsjećanje, upoznavanje, ponvnog zbližavanja i interaktivno komuniciranje nas raseljenih djakovljana po cijelome Svijetu. Nadam se da će ova web stranica u budućnosti istovremeno biti mjesto na kome ćemo sretati stare i upoznavati nove prijatelje. Ućestvujte i vi u izgradnji djakovskog sajta. Šaljite nam aktualne novosti, možda historijske podatke, fotografije i drugo na Email: "andjelko@sosic.ch"
Uvijek neko nešto zna, zašto da to ćuva samo za sebe. Za vaš doprinos u podatcima, slikama, novostima.... unaprijed vam se zahvaljujem.
Vaša kritika ili pohvala također je dobro došla.
se nalazi 6 km sjeverozapadno od centra komune i granici sa Kasapovićima i Vidoševićima (SO Travnik). Dobilo je ime navodno po nekim đacima koji su dolazili ljeti iz Travnika i stanovali u selu. Selo je tipićno planinsko, raštrkano, bez zaselaka. Djakovići su bogati izvorima i ima ih mnogo, a najjaći su: Potoci, Groznićevac [ izuzetno hladna voda ] koju je zbog hladnoće nemoguce piti i Rakite. Od potoka kroz selo protiću: Prihod, koji se ulijeva u Kasapovićku rijeku, Osrdak i Groznićevac. Nalazi se na Vilenici ispod brda Strikanice i Srednjeg brda Strikanica je, navodno dobila ime tako što su odatle [ vile strijele ], odnosno gadale narod i stoku. Ne spominje se u pisanim izvorima ali je bilo naseljeno u sredjnjem vijeku. Na kraju sela ima groblje za koje miještani tvrde da je grćko. Medutim, na samom lokalitetu [ koji zovu Brišćić ] može se ustanoviti da ima nekoliko utonulih spomenika za koje se ne može pouzdano tvrditi šta uopće predstavljaju. Danas se na lokalitetu nalazi stari drveni kriz koji je postavljen poslije jedne nepogode i po narodnom vjerovanju štiti selo od nevremena. Od 80-godišnjeg » Ivana Anđelića ćuo sam da je od svojih starih ćuo da su nekad davno u Bosni živjeli bogumili i da ih je kuga pomorila. Postoji predanje da je selo u prošlosti više puta stradavalo od kuge. U šumi iznad sela ima kužno groblje. Po narodnom predanju na selo je naišla velika zmija i podavila sve stanovnike koji su zakopani u kužnom groblju. Interesantno je da je ovdje kuga otjelotvorena u liku zmije, što sam rijetko slušao kad se radi o kugi. Zanimljiv je podatak da je hodža iz Kasapovića u slućaju suše dolazio sa djecom na ovo groblje da ćini dovu (molitvu) za kišu. U selu su bila dva stara muslimanska groblja od kojih danas nema ni traga. Prilikom popisa 1879 godine u ovom selu nije živio nijedan Musliman, već iskljućivo katolici. Sasvim je sigurno da je selo u prošlosti opustjelo, a potom su ga begovi Zaimovići naselili kmetovima, pa je selo tako nastavilo da egzistira. Po popisu iz 1879 godine Djakovići su pripadali općini Grabovo i u 10 kuća živjelo je 55 žitelja, svi katolićke vjere. U popisu iz 1910 godine Djakovićima pripada zaselak Gunakovići, s tim što se u samim Djakovićima broj kuća i stanovnika gotovo nije ni promijenio (10 kuća, 57 stanovnika), ali u Gunakovićima je bilo 7 kuća 37 stanovnika, pa je u odnosu na 1879 godinu broj stanovnika znatno povećan. U prvom popisu po oslobođenju 1948 godine u 48 domaćinstava živjelo je 190 stanovnika da bi po popisu iz 1971 godine u 47 kuća živjelo 285 stanovnika).
Nacionalni sastav stanovništva iz 1991. godine, bio je sljedeći:
