selo Djakovići online
Nagizdana i spokojna ona na mene ćeka,
moja rodna Gruda mjesto mog porijekla.
Nagizdana i spokojna ona na mene ćeka,
moja rodna Gruda mjesto mog porijekla.
Nagizdana i spokojna ona na mene ćeka,
moja rodna Gruda mjesto mog porijekla.
Kao na grani napusteno gnjezdo u Jesen samu,
crveno zlatne boje ga listovi krase u sunćevu sjaju.
Kao na grani napusteno gnjezdo u Jesen samu,
crveno zlatne boje ga listovi krase u sunćevu sjaju.
Kao jedna lijepa mlada, spremna za vjenćanje,
u bijeloj haljini ćeka mladoženju i njeno svatovanje.
Kao jedna lijepa mlada, spremna za vjenćanje,
u bijeloj haljini ćeka mladoženju i njeno svatovanje.
Fotografija ima tisuću riječi, stoga otvorite foto albume i pogledajte slike.
Ako ste slućajno zalutali, ili namjerno došli na stranice ovog sajta, zastanite malo da vidite, šta ima novoga na Djakovićima i šta ima da kažu ljudi koji vole svoje selo. Jer, selo se može voljeti isto kao i ćovjek, kao domovina i narod. Nadam se da vam je drago vidjeti naše selo na Internetu, kojem možete pristupiti u svakom trenutku i kad god ga se zaželite, a ono vam u mislima. Obećavam, za vas će zauvijek biti ovdje i bilo bi mi drago da bar za trenutak osjetite djelić zavićaja. Nažalost, ne mogu vam doćarati mir i tišinu našeg sela, pogled u vedro nebo, miris prirode, okus materinog kruva, okus vode iz vaše ćesme, smijeha i vike po selu,....
Svrha ove web stranice pred vama je podsjećanje, upoznavanje, ponvnog zbližavanja i interaktivno komuniciranje nas raseljenih djakovljana po cijelome Svijetu. Nadam se da će ova web stranica u budućnosti istovremeno biti mjesto na kome ćemo sretati stare i upoznavati nove prijatelje. Ućestvujte i vi u izgradnji djakovskog sajta. Šaljite nam aktualne novosti, možda historijske podatke, fotografije i drugo na Email: "andjelko@sosic.ch"
Uvijek neko nešto zna, zašto da to ćuva samo za sebe. Za vaš doprinos u podatcima, slikama, novostima.... unaprijed vam se zahvaljujem.
Vaša kritika ili pohvala također je dobro došla.
se nalazi 6 km sjeverozapadno od centra komune i granici sa Kasapovićima i Vidoševićima (SO Travnik). Dobilo je ime navodno po nekim đacima koji su dolazili ljeti iz Travnika i stanovali u selu. Selo je tipićno planinsko, raštrkano, bez zaselaka. Djakovići su bogati izvorima i ima ih mnogo, a najjaći su: Potoci, Groznićevac [ izuzetno hladna voda ] koju je zbog hladnoće nemoguce piti i Rakite. Od potoka kroz selo protiću: Prihod, koji se ulijeva u Kasapovićku rijeku, Osrdak i Groznićevac. Nalazi se na Vilenici ispod brda Strikanice i Srednjeg brda Strikanica je, navodno dobila ime tako što su odatle [ vile strijele ], odnosno gadale narod i stoku. Ne spominje se u pisanim izvorima ali je bilo naseljeno u sredjnjem vijeku. Na kraju sela ima groblje za koje miještani tvrde da je grćko. Medutim, na samom lokalitetu [ koji zovu Brišćić ] može se ustanoviti da ima nekoliko utonulih spomenika za koje se ne može pouzdano tvrditi šta uopće predstavljaju. Danas se na lokalitetu nalazi stari drveni kriz koji je postavljen poslije jedne nepogode i po narodnom vjerovanju štiti selo od nevremena. Od 80-godišnjeg » Ivana Anđelića ćuo sam da je od svojih starih ćuo da su nekad davno u Bosni živjeli bogumili i da ih je kuga pomorila. Postoji predanje da je selo u prošlosti više puta stradavalo od kuge. U šumi iznad sela ima kužno groblje. Po narodnom predanju na selo je naišla velika zmija i podavila sve stanovnike koji su zakopani u kužnom groblju. Interesantno je da je ovdje kuga otjelotvorena u liku zmije, što sam rijetko slušao kad se radi o kugi. Zanimljiv je podatak da je hodža iz Kasapovića u slućaju suše dolazio sa djecom na ovo groblje da ćini dovu (molitvu) za kišu. U selu su bila dva stara muslimanska groblja od kojih danas nema ni traga. Prilikom popisa 1879 godine u ovom selu nije živio nijedan Musliman, već iskljućivo katolici. Sasvim je sigurno da je selo u prošlosti opustjelo, a potom su ga begovi Zaimovići naselili kmetovima, pa je selo tako nastavilo da egzistira. Po popisu iz 1879 godine Djakovići su pripadali općini Grabovo i u 10 kuća živjelo je 55 žitelja, svi katolićke vjere. U popisu iz 1910 godine Djakovićima pripada zaselak Gunakovići, s tim što se u samim Djakovićima broj kuća i stanovnika gotovo nije ni promijenio (10 kuća, 57 stanovnika), ali u Gunakovićima je bilo 7 kuća 37 stanovnika, pa je u odnosu na 1879 godinu broj stanovnika znatno povećan. U prvom popisu po oslobođenju 1948 godine u 48 domaćinstava živjelo je 190 stanovnika da bi po popisu iz 1971 godine u 47 kuća živjelo 285 stanovnika).
Nacionalni sastav stanovništva iz 1991. godine, bio je sljedeći:
Foto Albuma
Slika
Videa
Posjetilaca
13 djakovskih prezimena i informacije njihovog porijekla.
Prezime
Anđelići su najčešće Hrvati, dobrim dijelom iz okolice Trogira , a rijetko su i Srbi (iz okolice Knina ). Razmjerno najviše Anđelića u proteklih sto godina rođeno je u Vinišću kraj Trogira i Strizirepu kraj Omiša , mjestima u kojima se svaki deveti stanovnik prezivao Anđelić. U Hrvatskoj danas živi oko tisuću Anđelića u oko petsto domaćinstava (389. prezime prema brojnosti). Podjednako ih je bilo i sredinom prošlog stoljeća.
Prezime
Prezime Bošnjak uglavnom nose Hrvati, dobrim dijelom iz srednje Bosne, a rijetko i Srbi (okolica Vinkovaca). Prema nekim izvorima su iz Hercegovine (Mostara, Širokog Brijega). U prošlih sto godina rođeno ih je razmjerno najviše u srednjebosanskoj općini Fojnica, gdje se svaki deseti stanovnik prezivao Bošnjak, dok su u Hrvatskoj glavna ishodišta bila Crnac kraj Slatine, Harkanovci kraj Valpova i Habjanovci kraj Valpova. U Hrvatskoj danas živi oko sedam tisuća Bošnjaka u oko tri tisuće domaćinstava (25. prezime prema brojnosti). Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno četiri tisuće, pa se njihov broj do danas gotovo udvostručio...
Prezime
Pretežito hrvatsko prezime Butum vuče podrijetlo iz Srednje Bosne. Prema mišljenju mnogih povjesničara, Buturovići vode porijeklo od znamenitoga paterena gosta Radina Buturovića koji je živio u 15. stoljeću u Seonici. O tome postoji predanje, sto je najvjerovatnije to što ga prepričavaju članovi ovog roda, a u kome se kaže kako je jedan od najstarijih predaka Buturovića bio hrabri vojskovođa. Nakon oružane bitke, u kojoj se istakao, junaka pohvali njegov starješina, potapšavši ga po ramenu kazavši: „Butum beg“, što znači „Ovo je pravi beg“. Sve do kraja života predak Buturovića se hvalio tom titulom a nakon smrti njegove potomke, umjesto Butum begove, prozvaše iskrivljeno Buturovići. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno četiri tisuće, pa se njihov broj do danas gotovo udvostručio...
Prezime
Ćelami u Hrvatskoj velikom su većinom Hrvati (iz Srednje Bosne), bitno manje Bošnjaci (iz Srednje Bosne), te rijetko i Srbi. U prošlom stoljeću relativno najviše hrvatskih stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u Srednjoj Bosni (područje Novog Travnika) iu Srednjoj Bosni (područje Travnika).
Prezime
Čonda pretežito hrvatsko prezime vuče podrijetlo iz Srednje Bosne. Bez ikakve sumnje. Ne samo u srednjoj Bosni, već i u sjevernoj i Posavini. Izvod iz matica župe Malo Selo(Bugojno) između 1844. i 1883. Prezime krštenika za koje je upisano da je iz Dalmacije. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno četiri tisuće, pa se njihov broj do danas gotovo udvostručio...
Prezime
Ćorići su gotovo u potpunosti Hrvati, najvećim dijelom iz Hercegovine, a vrlo su rijetko Srbi (okolica Daruvara), te Bošnjaci (Bosanska Posavina). Najstariji pisani spomen o Ćorić nalazi se u popisu Hrvata katolika u BiH, što ga je 1743. godine obavio biskup fra Pavo Dragičević, koji je tom prigodom Ćoriće zatekao samo u Gracu, a to su bili: Bariša Ćorić, starješina domaćinstva od 11 članova, Jozo Ćorić s 10 članova, Petar Ćorić sa 17 članova, te Luka Ćorić sa 6 članova. U sljedećem popisu, što ga je 1768. godine načinio biskup fra Marijan Bogdanović, iskazano je njihovo stanje ovako: Petar Ćorić iz Graca s 12 članova, Martin Ćorić iz Graca s 8 članova, Pavo Ćorić u Knešpolju s 5 članova i Filip Ćorić u Knešpolju sa 6 članova. Iz ovih popisa možemo zaključiti da su Ćorići u to vrijeme živjeli samo u Gracu, a u drugom popisu još i u Knešpolju. U 18 stoljeću se nigdje drugdje nisu pojavljivali na popisima u Hercegovini. Nikola Ćorić s Ružom rođ. Vuletić iz Gornjih Dobrkovića gdje su im se rodila trojica . sinova ovim redom: oko 1790, Križan 1795. i Petar 1797. godine. Jure, stariji sin Nikolin, oženio se u Dobrkovićima 1828. g. Marom, kćeri Joze Baletića iz Goranaca. Petar se oženio 1822. godine Vidom rođ. Zovko. Zbog toga što su stare matice župe Blato u Čerigaju spaljene nismo imali mogućnosti pratiti daljnji razvitak Ćorića. Ćorići koji danas žive u Dobrkovićima, tvrde da su oni podrijetlom iz Gornjeg Velikog Ograđenika (Brotnjo), jer tamošnje Belje nadimkom zovu Ćorići. Dok dobrkovske Ćoriće svi nadimkom zovu Belje ( tako se zove i njihov zaselak).
Prezime
Prezime Gađić je prilično uobičajeno u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj, prezime Gađić se može naći, uglavnom u Dalmaciji i Slavoniji. Izvorno je vezano uz Bošnjake koji su živjeli u području Turske, a koja je danas poznata kao Bugarska. Ovo prezime ima nekoliko značenja, ali se smatra da je najčešće povezano s riječju gadžo, što znači čovjek koji nije Roma.Prema drugoj teoriji, prezime Gadžić dolazi od turskih riječi gadžik, što znači vez, a odnosi se na osobu koja je bila zadužena za vezanje brodova. Međutim, porijeklo ovog prezimena u Hrvatskoj nije do kraja poznato. Pretpostavlja se da je prezime došlo u Hrvatsku putem migracija iz Bosne i Hercegovine, ali nije poznato točno kada se to dogodilo.
Prezime
Loza prezimena Kep/Kepić potice iz sela Djakovici kod Novog Travnika. Poznato je da Stipan (Stipo) Kep/Kepić zivio na Djakovicima i da je imao sina Ivo, koji je rodjen
28.01.1883god. Ivo Kep / Kepić se zeni Lucom Radeljak iz Senkovica. Ivo i Luca dobivaju sina Antu rodjen 25.06.1910 god. Ivo gine za vrijem rata 04.01.1944god. kod
Sarene Djamije i navodno je sahranjen na groblju Bojna! Njihov sin Anto zeni Ljubicu Coric 20.02.1928god. Dobivaju sina Rudolf rodjen 26.12.1931god. koji se iz
nepoznatih razloga u vjencanom listu navodi prezimenom Kepić. Godine 1940 Anti umire zena Ljubica te on uzima drugu zenu Lucu Varvodic (poznata pod
nadimkom Kepusa) 1941god. i sa njom dobiva dvije kceri Marija udana Vrhovac rodj. *1942-†25.01.2022 i Anica udana Papic rodj. *1943. 1943godine Anto
Kep/Kepić nestaje i gubi mu se svaki trag iz nepoznatih razloga. Majka KEPUSA (Luca Varvodic) ostaje nekoliko godina sama na Djakovicima, koju kasnije
prevode njene kceri Mare i Anica kod sebe u Francusku. Takozvana Kepusa (Luca Varvodic) umire sa 90 god. starosti i sahranjena je u Francuskoj! Rudolf
se zeni sa Lucom Mitrovic (tubonjina) 1953god. i odlaze u Vilenicu gdje dobivaju sina Anto 1954god. 1955 godine preseljavaju se iz Vilenice i odlaze u
Svetoblazje kod Djakova, gdje dobivaju jos dvoje djece Mara 1963, Ivica 1964god. Anto se zeni 1973god. sa Maricom Pavkovic iz (Uskoplje, Gornji Vakuf)
te sljedece godine 1974 sele se u Piskorevce kod Djakova gdje dobivaju sina Damir 1974 i dvije kceri Daniela 1978god. i Antonija 1981god. Damir se
zeni 1998god. sa Gordanom Misic i sa njom dobiva tri sina, Mihael 1999god., Antonio 2002god. i Daniel 2007godine.
Cinjenica ja da ne postoji niti jedna grobnica ili spomenik od obitelji Kep/Kepić na djakovskom groblju. Molimo sviju vas koji nesto znate o (historiji)
familije Kep/Kepić da nama posaljete sve informacije na e-mail: andjelko@sosic.ch
Unaprijed HVALA !
Prezime
Lešići su najčešće Hrvati, većim dijelom iz okolice Županje , a prema nekim izvorima s otoka Lastova . Vrlo su rijetko i Srbi (iz bosanske Posavine). Razmjerno najviše Lešića u proteklih sto godina rođeno je u Bošnjacima kraj Županje , gdje se svaki deseti stanovnik prezivao Lešić. U Hrvatskoj danas živi oko tisuću Lešića u oko četrsto domaćinstava (492. prezime prema brojnosti). Podjednako ih je bilo i sredinom prošlog stoljeća.
Prezime
Lukići su porijeklom s tromeđe Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore. Većina Lukića Srba su plave ili svjetlije puti i kose, a Hrvati su crni ili smeđi, dakle tamniji, a nisu u srodstvu. Postoje dvije loze Lukića: plavi i crni ali su svi Hrvati. Lukići kod Modriče su plavi. Kod Brčkog ima 2 sela Lukića: jedni su plavi-srbi, a drugi su crni-Hrvati. U Lici su uglavnom Srbi na potezu Korenica-Udbina ali su doselili kao katolici. Primili su pravoslavlje nakon što su potjerali Turke jer su uzeli imanja od nekih pravoslavaca. Lukići koji su došli u Bosnu kao ratnici (uskoci) došli su iz Kninske krajine. Ako u nekom selu u Bosni, Slavoniji, Srbiji... ima Lukića i Mikulića blizu, to znači da su im korijeni iz Dalmacije jer su svuda zajedno ratovali. Još jedno prezime se može naći često uz Lukiće a to je Vidaković. Dakle, oni ukazuju na dalmatinsko porijeklo. Lukići slave Sv. Ivana glavosjeka ili Sveti Ivan Usik koji dojde 29.08. ali slave i ovog ljetnog u 6. mjesecu. U Zrmanji slave Sv. Jovana-očito je korijen isti ali je vjera različita. I u Jajcu Lukići slave Sv. Ivana. U Jajce su Lukići došli za obranu grada od Turaka. Jajce je bio posljednje bosansko uporište protiv Turaka. U Banja Luci ih ima i Srba i Hrvata. Ovi u Crnoj Gori i Hercegovini koji su pravoslavci, primili su vjeru nakon 17. stoljeća jer su bili Bunjevci. To se vidi i u gradnji kuća. Srbi u Dinarskom području pokrivaju kuću većinom slamom dok Bunjevci koriste kamene ploče i crijep. To umijeće su donijeli sa sobom iz prije rečene tromeđe. Ne zaboravimo da su svi uskoci porijeklom s tromeđe Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore.
Prezime
Miškuljići u Hrvatskoj su Hrvati (iz Srednje Bosne). U prošlom stoljeću relativno najviše hrvatskih stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u Srednjoj Bosni (područje Travnika) i u Srednjoj Bosni (područje Novog Travnika).
Prezime
Prezime Šošić je nastalo vrlo kasno, i to u Brelima. U knjizi Brela Josip Bebić Šošićima je posvetio dosta prostora te je citirao nekoliko zapisa iz kojih je vidljivo da se prezime mijenjalo:
Bašić-Batur-Šošić pa smo krenuli tim tragom. Bašić jc vrlo često prezime. Proširilo se u nas dokle je dopirao turski utjecaj, a osobito u Dalmaciji. Osnova je turska baš "glava",
odakle značenje poglavar, starješina, zapovjednik, hajduk, graničar i arambaša. Batur-Batić-Batrić što karakterizira odlike kao srčan, slobodan, hrabar, junak. Šošić-Soša-Sotirka-Sotir
na starogrčkom izgovoru znači spasitelj. Iz značenja riječi na različitim jezicima mogu se naći iste značajke: glava, hajduk, arambaša, srčan, hrabar, junak, spasitelj, što je strane bilježnike
navodilo da ovo prezime zapisuju u različitim oblicima. Od Šoša s dodatkom staronimičkog sufiksa-ić nastalo je današnje prezime Šošić. Oko 1830. godine Šošići su imali građevinske
objekte u četerima zaseocima: Zaveterju, Zabrdom, Podskalicama i Banji. a) Prema popisu Jurja Celergia od 27. lipnja 1686. između Brela i Slimena u novo selo (koje se trebalo osnovati)
Stupi od Vinjančana, doselile su tri obitelji Bašića, Marko s 11, Mijo s 9, Ivan s 15 i Katarina s 9 članova obitelji. Prema matičnoj knjizi Omiša za 1799. god. u Brelima su živjele tri obitelji
Batura, koje se vode: - pod brojem 63. Grgo Batur pok. Jure 49 godina Jelena, žena Marko, sin Grge 10 godina Ivanica, kći Grge ukupno 4 člana - pod brojem 65. Ilija Batur, Šošić 51 godina
Mande, majka Andrijana, žena Marko, sin Ilije 19 godina Ante, sin Ilije 10 godina Matija, kći Ilije Ivanica, kći Ilije ukupno 7 članova - pod brojem 87. Mare Batur Luce, sestra ukupno 2 člana
U Elaboratu Austrijskog premjera od 1830. godine ne susreće se prezime Batur, već se iste osobe prezivaju Sošić. U ovom elaboratu Šošiće susrećemo kao vlasnike građevinskih
objekata u četirima zaseocima, a upisani su na imena: a) Zaveterje - Marka, te jedan objekt u zajednici Ante Perića i Marka Šošića, b) Ispod Sv. Nikole - Ante pok. Ilije, Marka pok. Grge,
Marka pok. Ilije, Andrije pok. Ilije te jedan zajednički objekt na Antu Perića i Marka Šošića pok. Ilije. c) Podskalice i Banja - Marka pok. Grge, Andrije pok. Ilije, Mate i Marka pok. Ilije.
Prema popisu stanovništva koji je vršen 1948. godine, Šošići su živjeli u 46 naselja u Republici Hrvatskoj. Breljanska skupina Šošića bila je najveća, a činilo ju je 130 osoba koje su živjele u 25 obitelji.
Izvor --> http://www.brela.com/brolanenses/prezimena/sosic.htm
Prezime
Vrhovci su u najvećem broju Hrvati, dobrim dijelom iz srednje Bosne, a u manjem broju su i Srbi (Bosanska krajina). Razmjerno najviše Vrhovaca u proteklih sto godina rođeno je u srednjebosanskim općinama Novi Travnik i Busovača, u kojima se svaki dvjestoti stanovnik prezivao Vrhovac. U Hrvatskoj danas živi oko tristo Vrhovaca u oko stodvadeset domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno sto, pa se njihov broj do danas udvostručio.